Što možemo učiniti ako moj suprug ili moja supruga ne dijeli moju odgojnu metodu ili me ne podržava ili još radi u suprotnom smjeru?
U ovom postu želim s tobom podjeliti smjernice i ideje koje su Dariju i meni pomogle na našem putovanju upravo na temu zajedničkog pristupa odgoju.
Naša, a ne moja odgojna metoda
Prvi korak koji treba poduzeti kada pronađemo obrazovnu metodu koja nam se sviđa, ali nam još ne pripada, je uključiti drugoga.
Ako pomislimo ovo je “moja obrazovna metoda” već smo u startu krenuli krivo. Odgojna metoda mora biti “naša”. Prvo pravilo ako želiš “putovati” u istom smjeru je razgovarati o odgoju sa mužem ili ženom.
Naš suprug ili supruga ne mogu čitati naše misli. Zato isplanirajte večer nakon što stavite djecu na spavanje i razgovarajte, sjednite za stol s namjerom da pričate o odgoju. Ako je jedno od vas dvoje već istraživalo tu temu, možete si napisati rečenice ili ideje koje su vas pogodile i podijeliti ih s drugim ili možete kupiti knjigu i čitati je zajedno sjedeći na trosjedu, ili poslušati podcast i razgovarati o tome. Ono što se često događa parovima (i nama naravno) je da nove spoznaje koje smo otkrili, usvojili ili izabrali ne priopćavamo jedno drugome. Ako ja, Carla, otkrijem Montessori i istražujem mjesecima ne govoreći ništa svome mužu, a onda jednog dana, kad on prijeti djeci ja mu svašta saspem u lice (možda i ispred djece) cijelo moje znanje o tome zašto prijetnje nisu učinkovite pada u vodu.
Ako se “sastančimo” za poslovne stvari, zašto ne bi i za našu obitelj? Zar to nije naš najvažniji životni projekt? Imajte redovite sastanke na temu odgoja i djece. To će vam pomoći:
1 – da se osjećate kao tim, da osjećate međusobnu podršku i stoga se više poštujete i cijenite;
2 – da gledate na svoju obitelj kao na svoj zajednički projekt – to će vam pomoći kao paru.
Nemamo svi interes za odgojem
Nemaju svi roditelji prirodni interes za odgojem svoje djece: to je normalno i ne znači da ih manje vole. Interes ne mora biti 100% za oboje i oni koji više ulažu u odgoj svoje djece ne trebaju to zamjeriti drugome. Mi roditelji trudimo se imati empatije prema svojoj djeci; u istoj mjeri bi se trebali truditi da imamo razumijevanje prema mužu/ženi.
To nije natjecanje, to je timski rad: ako si roditelj koji više čita i educira se, tvoj je posao pronaći način da to znanje podijeliš sa svojim supružnikom i obratno.
Ali kako započeti razgovore na produktivan i konstruktivan način?
Stekni iskustvo prije razgovora i budi proaktivna
Isprobaj promjenu koju želiš predložiti drugome: kad pročitam nešto što mi se sviđa, nekoliko dana to provodim sa svojom djecom prije nego što to predložim Dariju. Na taj način a) mogu mu dati primjere kroz konkretno osobno iskustvo – što je uspjelo, a što nije – i mogu prenijeti ideju na objektivan način bez dociranja; i b) ako Dario to dovodi u pitanje, mogu s više samopouzdanja objasniti o čemu se radi i zašto je ta promjena korisna i pozitivna.
Kad Dario napravi nešto što mi se ne sviđa, ja si to zapišem ili, češće, napravim mentalnu bilješku i – kad smo zajedno u miru – razgovaram s njim s već pripremljenim idejama i alternativama, na temelju izravnog iskustva ili nečega što sam pročitala. Ne predstavljam se kao nadređena i sveznajuća Carla, već predlažem rješenja (istu stvar on radi sa mnom).
Nemojte se kritizirati pred djecom
Ako postoji nešto u čemu se ne slažemo sa supružnikom u vezi odgoja nemojmo se kritizirati pred djecom. Prvo, jer možda postoji kontekst koji ne razumijemo. Drugo, jer pred djecom nastupamo zajedno u vezi odgoja kako bi oni znali da smo tim (iako naravno mogu znati da se ne slažemo u svemu, ali da se dogovaramo oko svega). Treće, želimo da naša djeca znaju da se poštujemo. Ako se ne slažem s Dariom, zapamtim što mu želim reći i kad smo sami kažem mu to na ispravniji i konstruktivniji način.
Izbjegavaj efekt “ekspres lonca”
Ovaj termin naučila sam na jednom tečaju o roditeljstvu i puno mi je pomogao. Efekt express lonca znači da čuvam u sebi, taložim i onda samo puknem. Primjerice: to je kao kad bezvoljno, nesvjesno, ponavljam svojoj kćeri “Larissa, govori tiše molim te”, “Larissa, govori tiše molim te”, a u meni sve kuha i onda, samo odjednom, eksplodiram i viknem na nju “Pa kako ne možeš tiše pričati? Rekla sam ti već pet puta!”
Taj efekt ekspres lonca se često može izbjeći tako da postanem svjesna činjenice da “ok, prvi put me ignorirala” pa joj drugi put kažem s namjerom, sagnem se na njenu razinu, pogledam je u oči i kažem tiho “Larissa, boli me glava i kad pričaš glasno, glava me još više boli, možeš li se stišati, molim te? Trebaš li da ti pomognem pronaći neku tišu aktivnost?”
I u vezi bračnih odnosa je slično: umjesto gomilanja, pomaže mi reći to odmah u mirnom trenutku: “Dario, trebam pričati s tobom.” Pomaže mi da što prije porazgovaram o onome što me muči, ali ne prebrzo i NIKAKO ne dok ili ako sam ljuta.
Cijeni trud
Čak i kad pomislim da se Dario ne trudi dovoljno, pokušam pronaći nešto što mi se svidjelo i time započinjem naš razgovor. Malo uvažavanja čini veliku razliku i pokreće dijalog na pozitivnu stranu. Ako svom mužu stalno govorim da mu nije stalo do odgoja naše djece, a on se bar malo trudi (i ja to ne cijenim), zašto bi uživao sjediti sa mnom jednom tjedno i razgovarati o tome? Zašto bi uložio taj maleni napor, da bi se onda samo osjećao kritiziranim?
Možemo reći, kad primijetimo: “stvarno sam cijenila kako si odgovorio Clari prilikom X situacije, sljedeći put ću i ja pokušati tako odgovoriti.” Ako često hvalimo i primijetimo mali trud svoje djece, zašto to ne činimo s našim muževima?
Dajte si vremena za promjenu
Ako smo majice slagali u ormar na jedan način zadnjih 20 godina, ne mogu očekivati da će moj suprug ili supruga početi – bez ikakvog problema – slagati majicu na drugi način. Za sve treba vremena.
Ne mogu očekivati da ćemo odmah provesti u praksu promjenu i zapravo bi bilo bolje ne očekivati ništa. Moram dati drugoj osobi vremena: rijetko se dogodi promjena ako mi nismo spremni na nju. Pogotovo ako je promjena bila tvoja ideja i ako tvoj suprug nije toliko uključen u nju. Imaj strpljenja, daj dobar primjer, pohvali kada je nešto dobro napravljeno, uključi ga tako da predlažeš a ne imponiraš i imaj razumijevanja (ovo vrijedi obostrano!).
Za kraj…
Prije mnogo godina moj muž nije jeo ribu, a danas je obožava i sam je priprema. Prije mnogo godina bila sam puno nervoznija i često bi “puknula” od ljutnje, dok sam danas naučila obuzdati sebe i svoje nagle reakcije. S godinama je Dario postao pomalo ja, a ja sam pomalo postala on.
Prije nekoliko godina otkrila sam Montessori i homeschooling. Za neke promjene smo se odmah dogovorili (primjerice za dječju homeschooling sobu), za druge sam se morala strpjeti. Nismo se odmah složili oko svih točaka poštivajućeg odgoja. Ali jesmo malo po malo, postepeno.
Ispričat ću ti jednu anegdotu: prije nekoliko mjeseci naša je Paola imala regresiju velike nužde. Nakon neko vrijeme, mi smo već bili iscrpljeni od presvlačenja i čišćenja. Kritizirali smo je jednom prilikom i uzdisali. Dario nas je sve (mene i djecu) prekorio da takav pristup ne funkcionira i da je moramo podržati jer prolazi kroz krizu. Divila sam se njegovom poštivajućem zauzimanju. I zaista, trebao nam je njegov poticaj jer je naposljetku njena kriza prošla.
