Sova

Kako šumske sove vide i po najvećem mraku i zašto ih nazivamo čuvaricama šume.

Ove su lekcije dostupne uz aktivnu Zapi pretplatu. Otključaj pristup ili se prijavi ako već imaš pretplatu.

Lekcija

10 min

00:00 00:00
Brzina:

U ovoj audio priči otkrit ćeš što sve skriva noćni svijet šume i zašto je šumska sova tako poseban stanovnik prirode. Saznat ćeš kako vidi u mraku, koliko može okrenuti glavu, čime se hrani i kako se tiho kreće kroz krošnje bez ijednog šuma.

Vodič za roditelje

Audio priču možete slušati na putovanju, za uspavljivanje, kao početak tematskog učenja ili jednostavno kao zdravu zamjenu za ekrane.

Za one koji žele znati više

  1. Šumska sova (lat. Strix aluco) živi u šumama, parkovima i vrtovima diljem Europe i dijelova Azije i Afrike. U Hrvatskoj je možemo susresti u Gorskom kotaru, Lici, Slavoniji i oko velikih parkova.
  2. Sove imaju iznimno razvijen sluh — mogu čuti i najslabiji šum plijena ispod sloja lišća ili snijega.
  3. Njihove oči su nepomične, ali zato mogu okrenuti glavu gotovo 270 stupnjeva kako bi vidjele iza sebe.
  4. Posebna struktura perja omogućuje im nečujan let — rubovi krila razbijaju strujanje zraka, pa se mogu tiho spustiti na plijen.
  5. Sove ne probavljaju kosti ni dlake, već ih izbacuju u obliku kuglica koje se zovu gvalice – znanstvenici ih proučavaju kako bi saznali čime se hrane.
  6. Boja njihova perja, od sive do crvenosmeđe, pomaže im da se sakriju među stablima i lišćem.
  7. Sove pomažu čuvati prirodnu ravnotežu jer jedu miševe, voluharice i druge male glodavce koji bi inače oštetili šumske biljke.
  8. Par sova često ostaje zajedno godinama i gnijezdi se u istom stablu — mužjak i ženka zajedno brinu o mladima.
  9. Mlade sove napuštaju gnijezdo već nakon mjesec dana i tada počinju učiti letjeti, loveći pod budnim okom roditelja.
  10. Šumske sove mogu doživjeti i do 18 godina – prava su dugovječna čuvarica šume!

Zanimljivosti vezane uz sovu

Lice mnogih sova oblikovano je kao okrugli „radarski tanjur“ – taj krug perja zove se facialni disk i skuplja zvukove prema ušima.

Uši nekih sova nisu na istoj visini, nego jedno više, drugo niže, pa mogu točno odrediti odakle dolazi šuštanje miša u mraku.

Oči sove su toliko osjetljive da mogu vidjeti i kada ima oko 100 puta manje svjetla nego što je čovjeku potrebno.

Za razliku od većine ptica, sove imaju naprijed usmjerene oči, pa vide prostorno, slično kao ljudi – lakše procjenjuju udaljenost plijena.

Sove ne mogu probaviti kosti i krzno, pa ih kasnije izbace u obliku malih kuglica – gvalica; iz njih znanstvenici otkrivaju čime se sova hranila.

Rubovi njihovih krila prekriveni su sitnim resicama koje razbijaju strujanje zraka, pa mogu letjeti gotovo nečujno i iznenaditi plijen.

Neke vrste sova love i u potpunom mraku, oslanjajući se gotovo samo na sluh, a ne na vid.

Šumske sove često koriste stare duplje djetlića umjesto da same grade gnijezdo – prave su „podstanarke“ drugih šumskih stanovnika.

U mnogim jezicima riječi za sovu povezane su s mudrošću, jer ljudi već stoljećima vjeruju da sova sve vidi i sve zna.

Sove mogu okrenuti glavu do 270° jer imaju dodatne vratne kralješke i posebne krvne žile.

Boja perja šumske sove mijenja se od sive do crvenosmeđe, ovisno o šumskom staništu.

Glas Zapi priča
Našim Zapi pričama glas je posudila Monika Rupena, magistra primarnog odgoja i mama četvero djece. Voli kreativne aktivnosti, putovanja i čitanje. Za Zapi priče postala je Zapi prijateljica svim mališanima – njezin glas vodi djecu kroz otkrivanje tajni prirode i svijeta oko nas.