Lekcija
9 min
U ovoj audio priči otkrit ćeš tko je obični šarenac, leptir kojeg najčešće susrećemo u proljeće, i kako se jajašce pretvara u gusjenicu, gusjenica u kukuljicu, a kukuljica u predivnog leptira!
Audio priču možete slušati na putovanju, za uspavljivanje, kao početak tematskog učenja ili jednostavno kao zdravu zamjenu za ekrane.


Leptiri imaju receptore za okus na svojim nožicama. Kada slete na list, oni ga zapravo "kušaju" kako bi provjerili je li to prava biljka na koju ženka može sigurno položiti jajašca za svoje gusjenice.
Krila leptira su zapravo građena od prozirnog materijala zvanog hitin. Boje koje vidimo potječu od tisuća sićušnih ljuskica koje prekrivaju krila i odbijaju svjetlost, stvarajući šare baš poput mozaika.
Leptiri imaju složene oči sastavljene od čak 6.000 do 17.000 sićušnih leća. Iako vide mutnije od ljudi, izuzetno su brzi u otkrivanju pokreta i mogu vidjeti ultraljubičaste boje koje su ljudskom oku potpuno nevidljive.
Leptiri nemaju pluća niti dišu na usta. Zrak uzimaju kroz male otvore na bočnim stranama tijela koji se zovu spirakuli. Kroz te rupice kisik putuje izravno do svih dijelova njihova tijela.
Leptiri su hladnokrvne životinje i ne mogu letjeti ako im tjelesna temperatura padne ispod otprilike 30 °C. Zato ih često vidimo kako se sunčaju raširenih krila - oni zapravo "pune baterije" kako bi mogli poletjeti.
Neke vrste leptira koje putuju na velike udaljenosti (poput monarha) koriste položaj Sunca za navigaciju. U svojim ticalima imaju poseban "cirkadijalni sat" koji im pomaže da točno znaju kamo letjeti, čak i dok se Sunce pomiče tijekom dana.
Odrasli leptiri ne mogu žvakati krutu hranu. Njihovo rilce radi isključivo kao slamčica kroz koju sišu nektar, sokove trulog voća ili čak minerale iz vlažne zemlje, što se naziva "puddling".
Baš kao i svi kukci, leptiri nose svoj kostur izvana. Taj čvrsti oklop (egzoskelet) štiti njihove mekane unutarnje organe i čuva vlagu u tijelu kako ne bi dehidrirali na suncu.
Povezani sadržaj