Maslačak

Znanstvenici sa Sveučilišta u Edinburghu otkrili su da sjemenke maslačka koriste poseban oblik leta nazvan "odvojeni vrtložni prsten" (separated vortex ring). Iznad bijelog čuperka stvara se stabilan mjehur zraka koji djeluje poput nevidljivog padobrana, što je četiri puta učinkovitije od bilo kojeg ljudskog dizajna.

Određene vrste, poput ruskog maslačka (Taraxacum kok-saghyz), sadrže visokokvalitetni lateks u korijenu. Tvrtka Continental već proizvodi prve komercijalne biciklističke gume od maslačka, istražujući ga kao ekološku zamjenu za tropsko drvo kaučukovca.

Njegov korijen može doseći nevjerojatnu dubinu (u nekim uvjetima i do 4,5 metara), čime izvlači kalcij, kalij i minerale iz dubokih slojeva tla. Kada biljka odumre, ti minerali ostaju u gornjem sloju, gnojeći okolnu travu i biljke s plitkim korijenjem.

Većina maslačaka koje vidimo na livadama ne treba oprašivanje da bi proizveli sjemenke. Oni su apomiktični, što znači da su njihove sjemenke zapravo genetski identični klonovi majke biljke, čime osiguravaju opstanak provjereno dobrih osobina.

Istraživanja su pokazala da su u gradovima maslačci zaslužni za čak 90% nektara i 80% peludi za gradske oprašivače. Bez njih bi mnoge vrste gradskih pčela i leptira ostale bez hrane jer mogu rasti i u najmanjim pukotinama betona.

Maslačak je iznimno osjetljiv na vlagu. Kada osjeti dolazak kiše ili visoku vlagu, bijela pahuljasta kugla se zatvara kako bi zaštitila sjemenke od vlaženja i osigurala da polete samo kad je zrak suh i topao.

Fosilni ostaci sugeriraju da maslačak u svom prepoznatljivom obliku postoji više od 30 milijuna godina, što ga čini jednom od evolucijski najuspješnijih biljaka na planetu.

Zbog sposobnosti da u lišću i korijenu nakuplja teške metale (poput olova i kadmija), maslačak se znanstveno koristi za mjerenje razine zagađenja zraka i tla u gradskim sredinama.