Kao mama šesteročlane obitelji kojoj organizacija nije jača strana (ja sam tipični kreativni radoholičar – just for the record), naučila sam kako zajedno sa suprugom voditi našu obitelj kao pravu malu firmu – s puno uključenosti svih članova.
Uključivanje u kućanske poslove kao čin ljubavi
Odrasla sam u četveročlanoj obitelji gdje je većina kućanskih poslova spadala na moju majku. Sestra i ja smo ponekad pomagale, ali nas je – iz najbolje želje da imamo vremena koje ona nije imala za sebe – vrlo malo
uključivala u kućanske poslove.
Često se zezam sa svojim suprugom kako sam tek sa 19 godina naučila
staviti prvu perilicu, skuhati si ručak, organizirati nabavku. Tek kad sam počela živjeti sama u Trstu, počela sam više cijeniti i skuhane ručkove, opranu odjeću i sve što je majka činila za našu obitelj. Tek sam tada počela
samovoljno prazniti suđericu i pospremati za sobom kad sam se vraćala
doma.
Bila je to vrijedna životna lekcija: tek kad dajemo, učimo cijeniti ono što primamo. Uključivati našu djecu u kućanske poslove čin je ljubavi prema njima: pospremiti igračke, isprazniti suđericu, pobrisati stol, zahtijeva truda i snage volje kao kad ih učimo kontrolirati emocije i graditi karakter.
“Ne pomažemo mami”, već “dajemo svoj dio”
U kućanskim poslovima postoji jedna velika zabluda – a to je da u njima “pomažemo mami”. Pretpostavka je, naravno, da su kućanski poslovi stvar žene (ipak žena drži četiri kantuna kuće, zar ne?) te da smo mi tu samo “pomagači”. Istina je upravo suprotna: obitelj je naš zajednički projekt, mi smo tim koji radi zajedno i odgovornost za naš dom nikako nije samo na jednoj osobi – “mami”.
Kada si dijelimo kućanske poslove, djeca ne pomažu mami (ili tati), već sudjeluju u obiteljskom životu i čine svoj dio. Ovo, naravno, vrijedi i za tate: oni ne pomažu, već ostvaruju svoju očinsku ulogu. Ovo otvara i novo poglavlje za ženu: ne samo da više nismo glavne i odgovorne za kućanske poslove, već se oni ne moraju obavljati prema našim “visokim kriterijima”. Ne mora suđerica biti savršeno posložena, ne moraju podovi blistati. Dijeljenje poslova u obitelji je čin poniznosti i fleksibilnosti.
Počni što ranije
Jedna od najvećih prepreka dijeljenju obiteljskih poslova je strah da ćemo “opteretiti” djecu dok su jako mala (ipak, bolje je da uživaju u svom djetinjstvu), pa počnemo kad su adolescenti koji više ne žele “pomagati”. Maria Montessori nas uči – a najnovije rstudije potvrđuju – da su aktivnosti praktičnog života temelj za uspješan život.
Harvard Research (85-godišnja studija) otkrila je: djeca koja se već od malih nogu angažiraju u svakodnevnim kućanskim aktivnostima imaju jači radni etos, samopouzdanje i sposobnost rješavanja problema.
Uključi svoju djecu što ranije u kućanske poslove. Nećeš ih zakinuti, već ćeš im dati ključ samostalnosti i vještine za cijeli život. Ako tražiš ideje za postupne aktivnosti – već od 12 mjeseci! – preporučujem ti module Praktični život i Fina motorika iz našeg Montessori programa.
Modeliraj umjesto ispravljanja
Sjećaš li se onog kad si bio ili bila mala, u kuhinji si i pomažeš mami. I svakih par minuta čuješ: “Ne ovako”, “Joj, krivo radiš”, “Reže se ovako”, “Ma kako si smotana!” Stalna kritika i stalno ispravljanje stvara u djeci – kao i u nama odraslima – otpor. Kada naša djeca sudjeluju u kućanskim poslovima, koristi Montessori pristup: modeliraj pokrete i rad, pričaj jako malo i ne kritiziraj.
Umjesto kritike, napravi djetetu Montessori prezentaciju – čak i starijima. Ako tvoje dijete prolijeva, uzmi pladanj, vrč i čašu i ponudi mu vježbu pretakanja (neki dan sam ovo ponudila našem 11-godišnjaku – bilo je smiješno, i korisno 😎). Montessori prezentacije divan su model kako podučavati bez suhoparnog i dosadnog zanovijetanja.
Obiteljski raspored kroz obiteljski sastanak
Svakih nekoliko mjeseci napravimo kratki sastanak kako bismo ažurirali obiteljski raspored, jer on se mijenja kako djeca rastu. Kroz raspored dogovaramo što će tko i kada raditi. Svi imaju iste rutinske poslove prema dobi: postavljanje i raspremanje stola, pražnjenje i punjenje suđerice, te praona i sušiona. Zatim su tu dodatni zadaci koje dodjeljujem svakom djetetu prema sklonostima i dobi.
Evo primjer jednog dana: naša Clara voli prati podove više nego čupati korov u vrtu, pa sam joj dodijelila pranje podova kuhinje i blagovaone (najkritičnije taj dan!). Gabriel i Emy vole raditi u vrtu, tako da su taj dan pripremali zemlju za sadnju. Pražnjenje kante s plastičnim bocama dodijelila sam Larissi i Paoli jer je to lakši posao. Kako bi sve ovo moglo funkcionirati, koristimo poster za postavljanje stola, kartice rutine, kao i posloženu kuhinju i blagovaonu.
Na Zapi platformi ćemo radit zajedno na organizaciji, uspostavljanju rutine, ali i na onome što kada nam djeca kažu: “Dosadno mi je!”
