Pisala sam ti o tome kako potaknuti pospremanje igračaka – ali, što ako odbiju pospremiti igračke?
Djeca (i moja) prolaze kroz faze više reda i manje reda i to je normalno. Kad zaborave pospremiti, podsjetim ih (čak i ako su već uzeli drugu igračku). Ako to odbiju, počnem pospremati i zamolim ih da mi pomognu (što obično i čine, čak i samo jedan ili dva komada).
Ako je situacija izvan kontrole – dogodi se – i sve su igračke s policama na tepihu, pomažem im. Djeca se obično osjećaju preopterećeno kada moraju pospremiti veliki nered te zato pospremiti igračku prije nego što se uzme druga s police tako dobro funkcionira.
Ovo su tipične rečenice koje koristim – sada kada su nam djeca starija – kako bih ih potakla na pospremanje (a to ne žele učiniti):
“Želiš li da ti pomognem pospremiti?”
“Ja ću pospremiti ovu igračku, a ti onu.”
“Možeš li mi dodati sve dijelove te igračke da ih mogu staviti u zdjelu?”
“Možete početi s ovom igračkom, pospremiti sve dijelove u tu košaru i vratiti košaru natrag na policu”
Kad su naša djeca bila mlađa (pogotovo između 2. i 3. godine) ako bih im rekla “ako nećeš ti pospremati, ja ću to” ili “tko će prvi pospremiti?”, obično bi ustali i otrčali pospremiti 🙂
Nema nagrada ili kazni, samo povratne informacije
Razumijevanje, empatija, pomoć i jednostavne upute je ono što najbolje funkcionira u većini situacija. Neću prijetiti ili kazniti djecu ako ne pospreme, a kad pospreme ih definitivno ne nagrađujem (iako im zahvalim).
U njihovim razdobljima nereda (koja se obično poklapaju sa stresnim trenucima, polaskom u školu, povratkom kući s izleta…) ili kad im je soba neuredna nekoliko dana za redom, obično je sama pospremim (i pohvalim se pred djecom jer to činim vrlo rijetko i nekad mi bude gušt pospremiti njihove stvari).
Prirodne posljedice
Ovo se dogodilo samo nekoliko puta, ali djelovalo je poput čarolije. Naša su djeca nekoliko puta zaboravila svoje važne igračke i knjige na terasi ili na podu i – nehotice – netko ih je slomio, smočio, itd. To se više nije događalo. To je ono što se zove prirodna posljedičnost i često puta je najbolji učitelj naše djece.
Što ako je moje dijete starije?
Moj roditeljski moto je “nikad nije kasno”. Čak i kada imamo adolescente koji nisu još uvijek usvojili naviku urednosti, možemo im predložiti postavljanje dnevne rutine, možemo razgovarati s njima i tražiti zajednička rješenja (npr. koristi predloške iz freebija Dnevna rutina za školarce.).
Djeca žive u sadašnjosti, imaju izvanrednu sposobnost prilagodbe novim situacijama i stvaranju novih navika. Promjena okoline (manje dostupnih igračaka, uklanjanje kutija i košara) i stvaranje nove navike pospremanja igračke prije nego što se uzme nova s police dovoljna da se “nauči” kako se s igračkama igrati na uredniji način.
P.s. Ako želiš saznati više o tome kako potaknuti na samostalnost djeteta kroz pospremanje igračaka i samostalnu igru pridruži se već 240 roditelja na programu Zapi za malene.
