Nakon priručnika The Dopamine Detox odlučila sam ukinuti si većinu ekrana na 48 sati i…
Nedjelja je. Sjedim na terasi, Paola se igra oko mene, troje starije djece je u bazenu, Emy čita na ležaljci, dok Marta spava u njihalici. Ovaj vikend bio je malo drugačiji: naime, u petak sam odlučila maknuti većinu stimulacije od strane mobitela i napraviti jedan mali digitalni detox.
Izbrisala sam Instagram na dva dana, ugasila sve notifikacije i stavila mobitel sa strane.
I znaš što sam primijetila? Da mi nedostaje! Svaki put kad bih uzela mobitel u ruke radi poziva, tražila sam Instagram aplikaciju po njemu. Uhvatila sam se čak u mislima poput “tko zna što se sada događa na Instagramu?”.
Ali ima još jedna važnija stvar koja mi se dogodila: bila sam prisutnija. Dok sam s Paolom čitala slikovnicu, dok sam pričala s Larissom, dok sam komentirala neke stvari s mužem, osjećala sam se življa, kao da sam više tu. Nisam odgovarala na poruke ni skrolala, ali sam zato pročitala nekoliko stranica knjige, pisala dnevnik i natuknice za tjedan preda mnom.
Dan bez mobitela
Predložila sam djeci da si izaberemo jedan dan u tjednu – nedjelja – da bude dan bez mobitela. Na Whatsappu sam napisala info u profilu da sam dostupna od ponedjeljka do subote te sam odlučila držati mobitel na polici jednog ormara.
Sve ovo zašto? Jer osjećam već duže – ne samo ja, već mnogi – da živim u jednom hiperstimuliranom okruženju. Osjećam da nešto ne štima s ovakvim načinom života i da našoj djeci trebaju prvo prisutni roditelji.
Znam da svako razdoblje nosi određene izazove – danas je to hiperstimulacija notifikacija i društvenih mreža – i znam da ćemo naći rješenje iz ove zavrzlame.
Kako izaći iz začaranog kruga?
Ključni dio izgradnje zdravog odnosa s ekranima je početi od nas samih:
- Pogledaj koliko vremena provodiš na telefonu. Postoje mnoge aplikacije koje prate vrijeme provedeno na uređajima i blokiraju nam mobitel nakon predugo skrolanja;
- Ako radiš na računalu, pobrini se da tvoje dijete zna da radiš: neka sjedi pored tebe i gleda te kako radiš (Paola je tako često pokraj mene dok radim za Zapi, ponekad crta, ponekad slaže slagalice, ponekad je samo meni u krilu);
- S ostatkom obitelji odredi u koje vrijeme se telefoni ne mogu koristiti. Na primjer, kod nas je to tijekom jela i zajedničkih trenutaka.
- Odaberi svjesno kako koristiš društvene mreže: zapitaj se “tko sam ja na internetu i kako ga koristim”? Možeš prestati pasivno “skrolati” i aktivno pratiti samo nekoliko profila: na taj način gledanje sadržaja na društvenim mrežama postaje tvoj izbor;
- Razmisli o načinu na koji se ponašaš i komuniciraš na internetu. Možeš odabrati prestati ogovarati (na primjer, ne dijeliti postove kako bi ih kritizirala) i ne reagirati na ono što ne razumiješ instinktivnim komentarom;
- Odaberi ne “pratiti” ljude koji ne komuniciraju s poštovanjem i vodi računa o riječima koje koristiš javno i privatno;
- Tretiraj internet kao realno mjesto. Možeš početi od jezika kako bi online svijet učinili “opipljivijim”: umjesto “Imam poziv s…” možeš reći “Nalazim se s Carlom na Zoomu”; kao što smo se našli u parku, našli smo se i na Instagramu;
- Pitaj djecu za dopuštenje prije objavljivanja bilo kakvih njihovih fotografija na internetu: a posebice, nemoj objavljivati fotografije ili videozapise koji ih prikazuju u trenucima njihove ranjivosti.
I na kraju, ako želiš, podijeli sa mnom u komentaru ako uvedeš neku od promjena u svoju obitelj.
Možda baš tvoj komentar bude nekome poticaj!
