Ako smo odgajani prijetnjama i kaznama (“ako ne pospremiš sve ću baciti u smeće!”, “tri dana nema izlaska zbog nereda”, itd.) prvo pravilo je zaboravi na takav pristup
Nauči ih pospremiti svoje igračke
Sve prijetnje, kazne i odgojne metode starijih generacija izbriši jer mi ne želimo da naša djeca pospremaju iz slijepe poslušnosti ili straha od kazne, već želimo kod njih stvoriti unutarnju želju i motivaciju. Želimo da oni žele živjeti u urednom prostoru.
Okolina, jasno pravilo i naš primjer
Naša kuća nije uvijek tako uredna kao što vidiš na fotografijama (ili unutar programa Zapi za malene). Ali većinu vremena nije neuredna. Svi pomažemo da naš dom bude čist, posebno djeca.
Za mene, ono što stvarno funkcionira kako bi djeca pospremala igračke jesu
- pripremljena okolina,
- jedno i samo jedno pravilo i
- davanje vlastitog primjera.
Kako da pospremi svoje igračke?
1.Pripremljena okolina
Okruženje koje pomaže djetetu pospremiti igračke je okruženje u kojem je:
dostupno malo igračaka
igre su smještene na niskim policama koje može dohvatiti
u blizini je otvoren prostor namijenjen igranju.
Tako dijete zna gdje pronaći igračke i, iznad svega, zna gdje ih vratiti. Izbjegavajmo kutije i košare koje – iako se čini da pomažu u održavanju sobe urednom – zapravo potiču kaos. Kada dijete traži igračku u kutiji, obično završi prosipajući sadržaj, stvarajući nered koji će mu se najvjerojatnije činiti preteškim za pospremanje. Prostor za igru ograđujemo tepihom jer smatram da pomaže u obuzdavanju nereda.
2.Jedno jasno pravilo
Vezano za spremanje igračaka dajemo djeci jedno jedino jasno pravilo: odloži igračku na policu prije nego uzmeš drugu. Ovo pravilo – kad se jednom uvede – unosi puno reda u dom i pojednostavljuje pospremanje igračaka (lakše je pospremiti jednu nego sve igračke na podu). Ovo pravilo također pomaže u koncentraciji i fokusiranoj igri: dijete “radi” na jednoj aktivnosti i ima redu u “poslu”.
Kako da pospremi svoje igračke
3.Naš primjer
Kako naučiti poštivati jedno i jedino pravilo? Svojim primjerom i svojom prisutnošću! Igraj se s djetetom, sjedi s njim sa strpljenjem i s ljubavlju ga podsjećaj da se ne vraća na police praznih ruku, da pospremi igračku prije nego što uzme novu, pomozi mu kada to ne učini samo, učini to umjesto njega kad je umorno.
To ne znači da ćemo pospremati za djetetom, već ćemo tražiti njegovu pomoć davanjem dvije mogućnosti, na primjer: “želiš li pospremiti kvadrat ili trokut?” ili “hoću li ti pomoći odnijeti hlače u sobu ili čarape u košaru za prljavo rublje?”.
I ne, neće nam uvijek uspjeti i da, i moja djeca ponekad prave nered (jer ipak i mi smo normalna obitelj 🙂). Ali se najčešće pridržavaju pravila i rijetko kada ne žele spremiti sobu ili vratiti stvari na svoje mjesto. Ako ih pak zaborave podsjećam ih ovim rečenicama:
“jesi li nešto zaboravio?”
“svaki put nakon korištenja vraćamo stvari na mjesto”
“što činiš kad završiš aktivnost?”
“najvažniji dio aktivnosti je završiti je do kraja – što znači pospremiti je”.
Ako su umorni ili ako im je teško (recimo starijima) kažem im: “pomoći ću ti spremiti sobu.” Upravo sam neki dan primijetila da je soba od malenih previše neuredna da bi je sami spremili i pomogla sam im vratiti je u stanje “pripremljene okoline”.
