Zašto sam prestala govoriti “bravo” svojoj djeci i kakve to veze ima s tradicionalnom školom

Prije dosta godina, na jednoj edukaciji za roditelje, čula sam predavanje o koliko može biti štetno govoriti Prije dosta godina, na jednoj edukaciji za roditelje, čula sam predavanje o koliko može biti štetno govoriti svome djetetu “bravo, bravo” i koristiti pohvale kao poticajni odgojni element

Isprva mi se učinilo da je to pomalo izbirljiva pa čak i suvišna preporuka, no poslušala sam savjet i svoje “bravo” pretvorila sam u rečenice kojima opisujem djetetovo ponašanje, postupke i njega samoga.

Koristeći ovaj dugoročni pristup shvatila sam da je puno važnije pomoći djetetu da pronađe intrinzične motivatore za svoje ponašanje ako želimo da odraste u odraslu osobu neovisnu od vanjskih pohvala, svjesnu vlastitih postupaka i sklonu dobru.

Danas uživam kada umjesto klasičnog “bravo” dajem djeci konkretniji, kreativniji feedback na njihov rad, ponašanje, odnose i na njihovu sliku o sebi.

Pohvala kao odgojni trend

Tijekom 70-ih i 80-ih postojao je odgojni trend koji je poticao pohvalu djeteta kao pokretača samopoštovanja. U to se vrijeme smatralo da pohvala može ispuniti zadatak nagrađivanja djeteta i jačanja pozitivnog ponašanja.

Srećom, u međuvremenu smo shvatili da previše pohvala ili samo pohvala vrlo lako može postati ekstrinzični – vanjski – motivator djetetova ponašanja, motivirajući dijete da čini dobro samo radi pohvale.

Tradicionalni školski sustav također se oslanja na vanjsku motivaciju, pohvale, kazne i vanjske evaluacije kako bi ojačao pozitivno ponašanje kod djeteta.

Alfie Kohn napisao je vrlo koristan članak pod nazivom “Five Reasons to Stop Saying “Good Job!”” – tj. pet dobrih razloga da prestanete govoriti bravo – u kojima ističe da:

1. Pohvala može manipulirati djecom kada je koristimo kao pregovarački alat
2. Može stvoriti ovisnost (djetetu je potrebno naše “bravo!”, naše odobravanje da bi bilo zadovoljno svojim radom)
3. Riskira da djecu liši radosti postignutog rezultata jer će se dijete obratiti nama da potvrdi valjanost svoga rada (razlog zašto nas djeca često pitaju “mama, tata, gledaj me” povezan je s drugom dječjoj potrebom, onom da bude viđeno – baš u tom trenutku nemoj reći “bravo” kao poštapalicu nego opiši ono što vidiš)
4. Djeca imaju tendenciju postati manje motivirana kada čine nešto da bi dobila pohvalu jer su lišena intrinzične motivacije – značenja koje bi ta stvar mogla imati za njih
5. Pohvale mogu smanjiti rezultat kada je aktivnost povezana s pritiskom na izvedbu, djetetov interes, zadovoljstvo i rizik (kreativnost) se postepeno smanjuje

Umjesto toga, željeli bismo da se dijete nauči lijepo ponašati jer je motivirano iznutra, svojom nutrinom, svojom savješću. Željeli bismo da prepozna dobro i izbjegne zlo ne zato što će kao posljedicu svoga postupka dobiti pohvalu ili kaznu, nego zato što je ispravno i dobro činiti dobro i izbjegavati zlo. Točka.

Što onda umjesto pohvale?

Isprva ćemo se iznenaditi koliko puta svom djetetu kažemo bravo. Stoga će najveći izazov biti pronaći alternative.

Najučinkovitija alternativa je razmisliti o tome što bismo rekli drugoj odrasloj osobi kada bismo joj morali dati povratnu informaciju.

Drugim riječima, možemo pokušati objektivizirati ono što vidimo.

Stoga djetetu konkretnije dajemo do znanja što cijenimo u njegovom radu, a istovremeno mu nudimo puno bogatiji rječnik od samog “bravo!”.

Tri su osnovna koraka umjesto “bravo”

Opiši što opažaš: Usredotoči se na proces, a ne na ishod i opiši djetetov postupak. Na taj ćeš način dati povratnu informaciju koristeći pozitivne, činjenične opise djetetovih postupaka i talenata.

Složio si rublje!

Čini se da si stvarno zadovoljna sobom!

Sjetio si se iznijeti smeće!

Vratila si lego kockice u kutiju i na policu!

Vidim da si koristili crvenu i žutu boju na ovoj slici.

Pretvori bravo u jednu opisu + poticajnu rečenicu

Obrisao si vodu s poda, a da te nisam pitala. To znači biti pažljiv prema detaljima.

Pripremila si si obrok i sada si spremna za izlet. To se zove dobro planiranje!

Pomogla si tati u kupnji! To znači biti promišljen.

Opiši kako se osjećaš

Baš sam sretna zbog tebe.

Volim biti u tvojoj sobi kad je uredna.

Volim provoditi vrijeme s tobom bez mobitela.

Isti princip vrijedi i za motivaciju za učenje

Kada svoju djecu učimo da svoj proces učenja promatraju kao work in progress, vjerojatnije je da će se usredotočiti na unutarnju motivaciju i manje se oslanjati na vanjsku potvrdu (ocjene, pohvale ili prijekori).

Ako nauče prihvaćati školske ocjene kao povratnu informaciju o svom radu, a ne o sebi – stvorit ćemo odrasle koji su odgovorni prije svega pre

Nije li to ono što stvarno želimo?