Lekcija
Dob 1-9
U ovoj audio priči otkrit ćeš čudnovatog o morskog raka, oklopljenog stanovnika morskog dna koji hoda postrance na svojih čak deset nogu, brani se velikim kliještima i koristi mimikriju kako bi se sakrio među kamenjem.
Audio priču možete slušati na putovanju, za uspavljivanje, kao početak tematskog učenja ili jednostavno kao zdravu zamjenu za ekrane.
Znanstveno ime: njegov latinski naziv je Decapoda, što na grčkom jeziku znači „deseteronožac“, jer morski rak pripada redu životinja koje imaju točno deset nogu.
Višenamjenska kliješta: prednji par nogu s vremenom se razvio u snažna kliješta koja raku ne služe samo za hranjenje i obranu, već i za međusobnu komunikaciju te pokazivanje teritorija drugim rakovima.
Majstori hodanja ustranu: za razliku od ljudi, noge su im postavljene tako da im se zglobovi savijaju prema van, pa se kreću isključivo bočno, što im omogućuje da u sekundi skliznu u uske pukotine među stijenama.
Kamuflaža na morskom dnu: žive među kamenjem, pijeskom i algama, a boja njihovog tijela savršeno se stapa s okolišem, što im pomaže da ostanu potpuno nevidljivi predatorima.
Komunalci podmorja: većina morskih rakova su svejedi i uopće nisu izbirljivi; hrane se algama, crvima, malim školjkama i svim organskim ostacima koji potonu na morsko dno.
Proces presvlačenja: budući da im čvrsti vanjski oklop ne može rasti, rakovi ga moraju redovito odbacivati kako bi stvorili mjesto za novi, veći štit koji s vremenom očvrsne.
Skrivanje u fazi mekoće: odmah nakon što odbaci stari oklop, rak je neko vrijeme mekan i iznimno ranjiv, zbog čega se danima skriva na sigurnom mjestu dok mu novi oklop potpuno ne očvrsne.
Građeni za udare valova: njihovo zbijeno i plosnato tijelo te kratak rep skriven ispod oklopa savršena su anatomska prilagodba za život na nemirnoj obali gdje vladaju jaki valovi.
Od milimetara do divova: među rakovima postoji nevjerojatna razlika u veličini, koja se kreće od sićušnih vrsta dugih jedva nekoliko milimetara pa sve do japanske goleme rakovice čiji raspon nogu doseže čak četiri metra.
Masovni šumski izleti: nevjerojatan primjer su crveni rakovi s Božićnog otoka koji žive u unutrašnjosti šume, ali jednom godišnje u milijunskim brojevima masovno migriraju prema oceanu kako bi ženke položile jajašca u vodu.
Plava krv (hemocijanin): za razliku od nas koji imamo crvenu krv zbog željeza u hemoglobinu, većina rakova ima plavu krv. Njihovo tijelo za prijenos kisika koristi molekulu koja se zove hemocijanin, a koja u sebi sadrži bakar. Kada se kisik veže za bakar, krv poprima plavu boju. Ova je prilagodba rakovima izuzetno korisna jer im omogućuje lakše disanje u hladnim morskim dubinama gdje ima vrlo malo kisika.
Autotomija: kada se rak nađe u smrtnoj opasnosti - na primjer, ako ga grabežljivac uhvati za nogu ili kliješta - on može namjerno odvojiti taj dio tijela kako bi pobjegao. Ta se pojava zove autotomija. Na bazi svake noge postoji "sigurnosna linija" na kojoj noga lako puca, a posebni mišići odmah stisnu krvnu žilu da rak ne iskrvari. Tijekom idućih presvlačenja, raku na tom istom mjestu naraste potpuno nova, funkcionalna noga.
Ravnoteža u zrnu pijeska: rakovi nemaju unutarnje uho kao ljudi, ali imaju poseban organ za ravnotežu koji se nalazi na samom početku njihovih ticala (antena). Taj se organ zove statocist i izgleda kao mala šuplja kuglica s osjetilnim dlačicama. Unutar nje rak sam ubaci zrno pijeska. Kako se rak naginje ili pliva, to zrno pijeska se pomiče i pritišće dlačice, pa živčani sustav raka točno zna u kojem mu se položaju nalazi tijelo (je li okrenut naopačke, postrance i slično).
Rat hormona: presvlačenje oklopa nije samo stvar rasta, već njime upravlja precizan „hormonalni rat“ unutar raka. U njegovoj glavi nalazi se organ koji proizvodi hormon za poticanje presvlačenja. S druge strane, u njegovim očnim dršcima nalazi se organ koji proizvodi hormon koji koči presvlačenje. Tek kada vanjski uvjeti (poput temperature mora) postanu idealni, hormon iz očiju prestane djelovati, a hormon iz glave pokrene skidanje starog oklopa.
Zubi u želucu: rakovi nemaju zube u ustima kojima bi mogli žvakati hranu. Umjesto toga, oni hranu gutaju u komadićima, a pravo drobljenje događa se dublje u tijelu – u želucu. Tamo se nalazi takozvani želučani mlin, mehanizam sastavljen od tri čvrste, kalcijom ojačane pločice koje rade poput pravih zuba. Pokretani snažnim mišićima, ovi "unutrašnji zubi" melju i usitnjavaju hranu prije nego što ona ode na probavu.
Nevidljiva svjetlost: oči rakova stoje na pokretnim dršcima i sastoje se od tisuća malih leća. Ono što je fascinantno jest da rakovi mogu vidjeti polariziranu svjetlost, koja je ljudskom oku potpuno nevidljiva. Ova im sposobnost pomaže da savršeno vide kroz mutnu i mutnu morsku vodu, lakše uoče prozirni plijen (poput prozirnih ličinki ili meduza) i smanje odbljesak sunca s površine mora.
Drobilica i sjekač: kod mnogih vrsta rakova jedno je kliješto znatno veće i deblje od drugog. Ta pojava nije slučajna pogreška, već podjela posla. Veće i jače kliješto služi kao "drobilica" – njime rak razbija čvrste kućice puževa i školjaka. Drugo, manje i oštrije kliješto služi kao "sjekač" ili škare – njime precizno reže mekano tkivo i prinosi hranu ustima.
