Prvi tjedni škole (ili vrtića) za nas mame, ali i za cijelu našu obitelj, posebno su izazovni. Pogotovo ako ste proveli cijelo ljeto zajedno, ako je tu bilo puno zajedništva (kao kod nas), novih iskustava (za nas u SAD-u definitivno ih je bilo!) i puno „samo“ življenja zajedno, ova sezona mogla bi biti za tebe posebno teška.
Moja strategija za ovu sezonu
Za mene kao mamu šestero djece rujan je možda još i turbulentniji jer se sve one rutine, moj posao uz djecu doma i svo ono zajedništvo odjednom prekidaju zbog škole, početka homeschoolinga za naše srednjoškolke te sportskih aktivnosti koje su tijekom ljeta bile kupanje, bicikliranje i šetnje po šumi (ili New Yorku, kad smo već kod toga).
Tako da sam kroz godine sažela doslovno jednu strategiju preživljavanja ovih početnih školskih tjedana – i moram priznati da me često spašava – najviše od mene same.
1. Ovo je prolazno
Zvuči kao pravi klišej, ali nevjerojatno dobro djeluje. Mi ljudi smo nevjerojatna bića sposobna prilagoditi se, naš je život jedna velika prilagodba (čak je Maria Montessori o tome često pisala – o prilagodbi djeteta na okolinu), pa ni tebe ta zanimljiva vještina neće zaobići: daj si vremena i vidjet ćeš da će se stvari vratiti na svoje mjesto.
2. Posloži rutine i rasporede
Ovo nam je jedna od važnijih točaka čim krene škola i čim se vraćamo u rujanski kolosijek. S djecom pripremamo jutarnje i večernje rutine, ispisujemo popis, ponavljamo: „Što radiš ujutro prije škole?“, „Što ćeš prvo raditi kad se vratiš iz škole?“ Za ispisivanje rutine koristimo predložak koji ćeš naći unutar lekcije Dnevna rutina za školarce.
Nakon toga ispisujemo raspored školskih sati – koristimo Tjedni raspored za školarce sa Zapija – kako bismo imali dobar pregled svih jutarnjih i popodnevnih obveza.
Rutine postavljamo u dječje sobe (malenima ponovno ispisujem, ako je potrebno, Montessori kartice za rutine), dok školske rasporede, rasporede treninga te obiteljski raspored postavljam na jednu ploču na vidljivo mjesto u našoj homeschooling sobi. Na taj način sve naše obveze, dolasci i odlasci, posebni datumi (npr. koncerti, utakmice) više ne ostaju kao teret na našim leđima, već sve brige stavljamo na zid.
Ako se i male tvrtke bave organizacijom, zašto ne bi i naša obitelj, bila ona mala ili velika? Ako mali timovi imaju potrebu postaviti sustav kako bi „workflow“ dobro funkcionirao, zašto mislimo da je to nepotrebno za našu obitelj ili pak prekomplicirano za staviti u praksu?
Ne moraš prolaziti posebne tečajeve organizacije za školu i školsku godinu da bi tako nešto moglo funkcionirati za tvoju obitelj. Ja sam sigurna da svaka obitelj može pronaći taj jedan jednostavan i funkcionalan balans koji se povremeno nadograđuje i prilagođava.
3. Ne pretrpavaj raspored s aktivnostima
Čak i kad djeca žele puno toga, čak i kad žude za sportom, glazbenom školom, satovima keramike i japanskog. Kao što djetetu ne bi dala previše slatkiša jer znaš da štete njegovu zdravlju i koncentraciji, tako mu nećeš ispuniti tjedan sa šest aktivnosti koje su jedna važnija od druge.
U našoj obitelji njegujemo jedno vrlo jednostavno pravilo koje nam je donijelo mnoštvo benefita, istraživačke igre i samostalnog učenja. Svako dijete bira jedan sport kao izvanškolsku aktivnost. Sve drugo – keramika, STEM eksperimenti, rad s drvetom, heklanje – dio je svakodnevnog samostalnog učenja i interesa. Nije potrebno svaki hobi pretvoriti u posao, ali je važno njegovati hobije i interese koji bi jednog dana mogli otvoriti i neke poslovne prilike.
Ovo je našoj obitelji, osim brušenja talenata, donijelo i puno više slobodnog vremena za djetinjstvo i obitelj (i zato imamo i koristimo Zapi🥰).
4. Njeguj vrijeme 1 na 1
Kad krene škola, lako je da naši razgovori s djecom odjednom postanu samo logistika i provjera: imaš li zadaću, što je bilo u školi, jesi li spremio torbu, kad je trening, kako je prošao test.
Zamisli sebe na početku novog posla – nova prilagodba, novi nadređeni, novi izazovi. Što misliš da bi ti u toj situaciji više koristilo: da te netko stalno pita „Što je rekao šef? Jesi li dobra na poslu?“ ili pak: „Vidim da ti je sve novo i pomalo teško. Hoćemo se prošetati zajedno?“
Ovo je ključno u adolescenciji, ali i u vremenu prije nje. Kada vidiš da je tvoje dijete u krizi sa školom ili u otporu prema učenju, nemoj ga prisilno posjesti na stolicu s rečenicom: „Idemo zajedno učiti.“ Izvedi ga van u šetnju. Jedan sladoled i malo opuštenog vremena za iskren razgovor često će biti dovoljni da se spontano otvori tema lošije ocjene i da dijete potakneš da promisli što bi moglo napraviti bolje sljedeći put.
5. Čuvaj obiteljsko vrijeme i obroke
Nikad mi neće dosaditi ovo ponavljati: ne samo zato što naša djeca brzo odrastaju, a vrijeme je zaista kratko, već zato što obiteljsko vrijeme gradi one temeljne spone povezanosti koje se najviše aktiviraju kada dođu krizna razdoblja. Ovo ćeš najviše primijetiti kod adolescenata i predadolescenata: tražit će tvoj savjet, tvoj zagrljaj i tvoju blizinu jer si ti osoba s kojom su najviše boravili i s kojom su se najviše povezali.
Čuvaj vrijeme obroka kao blago: nema mobitela, nema brzinskog jedenja, neka obiteljski stol bude privlačan i lijep. Za obroke imamo jednu posebnu tradiciju koja ih čini malo drugačijima: svaki dan jedno od naše djece bude na redu za razgovor o njemu ili njoj za stolom. Što radiš ovih dana? Čime se najviše baviš? Što te danas razveselilo? Kako si ovih dana? Svako dijete smišlja jedno posebno pitanje za onoga tko je taj dan na redu.
Na taj način imamo jednu predvidljivu tradiciju, dijete koje je na „redu“ osjeća se posebno voljeno, a drugi vježbaju misliti na drugoga, promatrati što ga zanima, što mu je važno i što se trenutno događa u njegovu životu. Ovako se vježba velikodušnost u praksi!
Mali bonus
Kad počinje rujan iako su nam tjedni i vikendi dupkom puni ponekad volim napraviti jednu malu ludost: kada imamo najveći kaos u kući, kada nas podovi čekaju i oprani veš zove, pustim sve, stavim djecu u auto i pravac prema nekom izletištu, šumi ili muzeju. Ponekad je najveća radost da znamo da ono što nam je hitno nije toliko bitno, a ono što je bitno ostane hitno kao da nam život (obiteljski!) ovisi o tome.
Ako imaš još kakve ideje ili ako te ovaj post na blogu potaknuo na nešto novo – podijeli ispod u komentarima!
