Možda ne prođe dan a da se ne pitam odgajam li svoju djecu u zahvalnosti – od dana sv. Nikole do kraja božićnog vremena. Vlastitim očima vidim kako razdoblje najvećeg darivanja djeci postupno postaje razdoblje najvećeg dječjeg nezadovoljstva i nezahvalnosti. Pitam se postoji li način da bolje odgajam svoju djecu u zahvalnosti – i napokon, i sebe, i svoje srce.
Da bih pisala o zahvalnosti, trebala sam u posljednje vrijeme naučiti biti zahvalnija – jer ne možemo djecu učiti nečemu što sami ne živimo i ne razumijemo.
Što je zahvalnost?
Prema Ciceronu, “zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, već je roditeljica svih ostalih.” U kršćanstvu, zahvalnost je vrlina povezana s pravednošću, jer kroz nju uzvraćamo dobročinitelju za primljeno. Zato se zahvalnost počinje razvijati kod djece oko šeste godine, kada se njihov osjećaj za pravdu počinje izražavati.
Zahvalnost je stav srca koje radosno prima i samim time što prima, uzdiže se i raduje zbog primljenog. Čin zahvalnosti vrlo je osoban – nikada samo formalnost – jer uzdiže osobu. Reći „hvala“ znači reći „stalo mi je do tebe“, a zahvalnost znači voljeti – i ono što volimo čini nas onime što jesmo.
Više od izgovaranja „hvala“
Zahvalnost je duboko uvažavanje onoga što dijete prima. To je više od samog izgovaranja riječi „hvala“ jer zahvalna djeca prepoznaju dobrotu u svom životu.
Prema Montessori pedagogiji, „zahvalnost je najuzvišeniji oblik pristojnosti“. To je osjećaj koji pojedinac usvaja kroz svakodnevni život. To je vrhunac ljudskog ponašanja – biti zahvalan ljudima, prirodi i Bogu.
Prema studiji objavljenoj u Journal of Happiness Studies, zahvalnost je povezana s većom srećom kod djece već u dobi od pet godina. Istraživanja pokazuju da su ljudi koji svjesno izražavaju zahvalnost sretniji, zdraviji i ljubazniji prema drugima.
Kako kaže dr. Christine Carter iz Centra za istraživanje sreće (Greater Good Science Center) pri Sveučilištu Berkeley: „Sreća je, u mnogim aspektima, vještina koju roditelji mogu naučiti svoju djecu, a povezanost između zahvalnosti i sreće vrlo je snažna.“
Dijete koje je zahvalno imat će veću sposobnost suosjećanja i empatije prema drugima (posebno prema onima koji imaju manje). Bit će osjetljivije prema potrebnima te će vrednovati i poštovati ono što ima. To ćeš odmah primijetiti ako svoje dijete vodiš volontirati – kontakt s ljudima u nevolji pomaže djeci prepoznati blagoslove koje imaju u vlastitom životu.
Zašto je teško odgajati zahvalnu djecu?
Postoji nekoliko razloga:
- Prirodna usmjerenost na sebe u ranim fazama razvoja. Djeca u ranoj dobi usmjerena su na sebe, što je prirodno. No dobra vijest je da ih možemo učiti empatiji i suosjećanju. Kako rastu, postaju osjetljivija na potrebe i osjećaje drugih.
- Zahvalnost se razvija između šeste i dvanaeste godine. U toj dobi dijete počinje izraženije razmatrati moralne pojmove poput pravde. Ovo je idealno vrijeme da ih učimo zahvalnosti kroz primjere.
- Vrijeme izobilja i konzumerizma. Živimo u vremenu kada je sve lako dostupno, a pretjerani materijalizam često otežava djeci da nauče cijeniti ono što imaju.
Montessori pedagogija zahvalnosti
Montessori pedagogija zahvalnosti temelji se na dva važna načela. Prvo, čin zahvalnosti oblikuje karakter osobe i zato je iznimno važan. Drugo, svijet koji su ljudi stvorili već je prepun velikog dobra.
Prema Montessori, nema smisla inzistirati na učenju zahvalnosti ako vjerujemo da je svijet temeljno pokvaren ili da je ljudska priroda nepopravljiva. Naprotiv, Montessori je vjerovala da, unatoč svim teškoćama koje svijet može donijeti, mi kao ljudi i društvo imamo razloga za zahvalnost. Postigli smo toliko toga, napravili toliko napretka, da je naš zadatak prepoznati te uspjehe. Iako je bila svjesna svih užasa 20. stoljeća, pozivala nas je da ne zaboravimo čuda koja je ljudska civilizacija ostvarila.
Praktični koraci u podučavanju zahvalnosti
Zahvalnost nije nešto što se može nametnuti djetetu, već nešto što ono uči kako raste. Sljedeći koraci pomoći će im da to nauče i iskuse:
Primijetiti: pitaj svoju djecu da primijete stvari u životu na kojima možemo biti zahvalni. Imenujte osobe, mjesta ili stvari.
Razmišljati: potakni ih da razmisle zašto smo dobili ono što imamo. Zašto mi stanujemo u kući, a neki nemaju gdje spavati? Zašto su neki siromašni i nemaju što jesti? Pomozi djetetu da razmišlja o razlozima zbog kojih ste zahvalni nekoj osobi ili stvari.
Osjetiti: izrazi svoje osjećaje u vezi s onim što ste dobili. Kada tvoje dijete dobije dar, pokušaj s njim verbalizirati emocije: je li sretan, uzbuđen, miran ili ponosan?
Djelovati: nauči dijete kako pokazivati zahvalnost osobi, mjestu ili stvari. Ponukaj ga da odgovori na nečije dobro djelo svojom zahvalnošću. Na primjer: “Kristina nam je donijela kolač za rođendan. Što misliš, kako joj možemo uzvratiti?” ili “Sutra je baki rođendan. Što misliš, što bismo joj mogli pripremiti da joj se zahvalimo za sve?” ili “Tvoj prijatelj je tako velikodušan. Što misliš, kako bismo mu mogli reći hvala?”
Napiši mi u komentaru hoćeš li koristiti neke od ovih ideja. Ako ti pomognu proslijedi ovaj post blog i drugima. 🧡
